Jelka Miš je bila hrvatska učiteljica koja je poklanjanjem svoje etnografske zbirke omogućila osnivanje Etnografskoga muzeja u sklopu Dubrovačkih muzeja. Bila je osnivačica i glavna voditeljica Vezilačke udruge Cavtat (1922.-1946.) isprva Udruga Pčelica, koja je okupljala nekoliko generacija djevojčica iz Cavtata i konavoskh sela te ih obučavala vezenju. Uz konavoski vez kojemu su bile vične, djevojčice su učile izrađivati i ostale vezove porijeklom iz susjednih područja.

Jelka Miš je cijeli svoj život posvetila prikupljanju građe narodnog rukotvorstva. Iz originalnih dijelova narodnog ruha je prikupljala uzorke koje je zatim koristila u primijenjenom vezenju. Zaljubljenica u žensko rukotvorstvo, ona je bila i najbolji poznavatelj različitih tehnika veza i čipke, ustrajući na preciznosti i umijeću izrade, što je rezultiralo predmetima visoke estetske vrijednosti.

Izlažući na svjetskim izložbama, napravila je najviše za promociju rukotvorstva ženskog narodnog ruha. Svu svoju prikupljenu građu posmrtno je ostavila dubrovačkom muzeju, na temelju koje je formiran Etnografski muzej Dubrovnik.

Zavičajni muzej Konavala čuva bogate uzorke Jelke Miš izrađene u Vezilačkoj udruzi Cavtat, iz kojih su učenice započinjale svoje vezenine.