U petak, 4. travnja u ugodnom ambijentu dvorane „Orlando“ u Hotelu „Croatia“ u Cavtatu, Bukovčevu „milom gnijezdu”, prvi put je predstavljena impozantna monografija autora Igora Zidića „Vlaho Bukovac (1855 – 1922)“.

Svečana promocija izazvala je pozornost kako medija tako i šire javnosti te okupila mnogobrojnu publiku koja je oduševljeno reagirala na iznimnu monografiju posvećenu začetniku hrvatske slikarske Moderne.

Uz autora knjige, povjesničara umjetnosti i književnika Igora Zidića, predstavljači su bili istaknuti gosti akademik Joško Belamarić, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik Rozana Vojvoda te viša kustosica Muzeja i galerija Konavala Jelena Beželj.

Igor Zidić osvrnuo se na djelo Vlaha Bukovca: „Sretan sam zbog prilike koja mi se pružila zahvaljujući Bukovčevim Konavljanima, gospođi Antoniji Rusković Radonić i gosparu Ivanu Kušelju, Kući Bukovac te razumijevanju Općine na čelu s gosparom Božom Lasićem da tako zaokružim svoje višedesetljetno bavljenje velikim našim majstorom, koga od mladosti smatram stožernim likom hrvatskog modernog slikarstva. Ističem Bukovčevu svestranost na mnogim poljima kulturnog, umjetničkog i društvenog rada. Po tome je on nalik velikim majstorima svoga doba u Europi. Prvi je u slikarstvu, vanredno je uspješan organizator velikih izložbi u inozemstvu, produktivan je i osobito poticajan učitelj mladih, on je organizator umjetničkih staleža, kako onoga likovnog tako i onoga književnog. Od velike je pomoći bio i hrvatskom kazalištu i mnogim kazalištarcima: Stjepanu pl. Miletiću, Vladimiru Lunačeku i drugima; on skrbi oko profesionalnog ustroja Društva umjetnika, oko izgradnje atelijera, oko podizanja i opremanja Umjetničkog paviljona, oko organizacije kruga mecena, prijatelja, podupiratelja jer shvaća da je umjetnosti potrebna pozitivna društvena klima. Raspolažući šesnaestogodišnjim iskustvom Pariza, zna da umjetnici trebaju sastajališta, kupce, trgovine s profesionalnim priborom, galerije, novine s educiranim novinarima, no isto tako da je društvu neophodan angažman umjetnika. Sve što je u domovini napravio, a i danas nam se čini da je to neusporedivo s ikojim pojedinačnim naporom u nas, a mjerljivo tek s naporom pojedinih umjetničkih naraštaja, učinio je za samo sedam-osam godina fanatičnog i znalačkog djelovanja u Zagrebu i Cavtatu. Tome treba pribrojiti želju da u Zagrebu sagradi kuću-palaču kao trajan spomen na svoj boravak, da u Cavtatu popravi, osnaži i unaprijedi svoju zavičajnu baštinu, da poveže svoju djecu sa srodnicima i sumještanima, da ih nauči voljeti ono svoje: djedovinu i očevinu. Bukovac nas je poučio da su veliki brojevi jedno, a intenziteti drugo i da mali mogu biti velikima podignu li intenzitet svojih strasti, ulaganja, učenja, otpora. On nam je pokazao, predsjedajući u Zagrebu Društvom umjetnika, a u Splitu Hrvatskom društvu „Medulić”, da umjetnički teritorij može imati više strana i pristranaka, ali da u jednome narodu ima jednu dušu. Recimo i to da u njegovoj ostavštini visoko stoje nizovi remek-djela koji i danas imaju svoje mjesto u hrvatskoj, ali – sve više – i u europskoj slikovnoj umjetnosti.“

Joško Belamarić osvrnuo se na Zidićevu knjigu: „Najnovija Zidićeva monografija predstavlja Bukovca kao utemeljitelja hrvatske Moderne, kao najreprezentativniji unutrašnji glas epohe. Nakon sveobuhvatne analize Bukovčeva opusa sagledanog na fondu hrvatske i europske umjetnosti njegova doba, autor zaključuje da je Bukovac bio prvi moderni hrvatski umjetnik posebno po višejezičnosti svojih stilskih idioma i sadržajnih struktura u istom djelu. Akademizam, realizam, impresionizam i simbolizam žive u Bukovca usporedo – svaki sa svojim specifičnim prosedeom. Od osobite je važnosti što se u monografiji daje pravda i nekim žanrovima koji su se dosad smatrali insuficijentnim u Bukovčevu opusu (npr. žanrovi krajolika, vedute, sakralnih slika). Bukovčev forte, uistinu privilegirani žanr – portreti, sagledavaju se s druge strane u novom svjetlu. Naspram prilično ukorijenjenog mišljenja da „psihološke uvjerljivosti nemaju, niti su ikada za to imali pretenzije” (Lj. Babić), Zidić izvodi niz izvanredno uvjerljivih deskripcija kojima pokazuje da su neki među njima antologijski i u okvirima europskog modernog slikarstva. Mnogi od tih portreta nisu samo sjajne studije lica nego i izvanredno prodorne analize ljudskog karaktera. Monografija je strukturirana kao ulančan niz poglavlja od kojih neka imaju karakter knjige u knjizi, na primjer poglavlja o Bukovčevom žanrovskom repertoaru; o orijentalizmu, koji se kao trajna crta provlači kroz dio slikareva opusa; o osobenim uporištima Bukovčeva modernizma (s crtama impresionizma, neoimpresionizma, simbolizma…). Ova omašna monografija, gotovo enciklopedijskog formata, opsegom je usporediva jedino s monografijama o Ivi Dulčiću i Antunu Masli istog autora. Bukovčeva popularnost i Zidićev stil, koji se odlikuje literarnim vrijednostima i sposobnošću da složeno predstavi jednostavno, jamči široku dostupnost i privlačnost ove monografije.“

Rozana Vojvoda, pak, ističe: „Knjiga koja nudi maestralnu europsku kontekstualizaciju rada Vlaha Bukovca pisana je lakoćom koja zrcali na tisuće pročitanih knjiga i izbrušeno pero likovnog kritičara, ali prvenstveno pero književnika. Zaludu ćemo pokušati prenijeti duboku analizu Bukovčevih slika u suhi znanstveni rječnik da bismo razlučili novi prinos Igora Zidića – upotrijebljene riječi baš takve, baš u takvom redoslijedu jedini su putokaz za nove dubine opažaja u koje nas poziva. Ovo je knjiga koja se čita na više razina i stoga, usprkos obimnosti i kompleksnosti, funkcionira za različitu publiku. Student koji se tek susreće s Bukovcem posegnut će za kvalitetnim i bogatim reprodukcijama i za detaljnim ljetopisom koji u verziji Igora Zidića postaje književno djelo, povjesničari umjetnosti i kulture fokusirat će se na detalje stilskih razlučivanja, predočene veze s književnim i kulturnim događanjima, drugi čitatelji uživat će u lucidnim analizama i interpretacijama pojedinih slika, anegdotama koje predmnijevaju opuštenost čovjeka koji je s Bukovcem na ti…“

Pozdravnom riječju nazočnima se obratio ravnatelj ustanove Ivan Kušelj, a uzvanike i goste pozdravio je i načelnik Općine Konavle Božo Lasić. Kroz program je dojmljivo vodila novinarka i urednica Lidija Crnčević, koja je, kao i akademska glumica Nika Lasić, nadahnuto pročitala Zidićeve ulomke iz Bukovčeva Ljetopisa.

U glazbenom dijelu programa nastupio je komorni duo akademskih glazbenika Đive Kušelj (flauta) i Pero Škobelj (gitara) te Zbor „Blasius“ pod vodstvom profesorice Maje Marušić.

U ime Ministarstva kulture i medija, događaju je posebnu važnost pridao voditelj područnog odjela za konzervatorske poslove Bruno Diklić.

Nakladnik monografije su Muzeji i galerije Konavala. Knjigu je uredio sam autor, koji je izabrao i rasporedio reprodukcije, a prva je suradnica urednika Anabel Zanze. Ivana Majer sastavila je opsežan pregled samostalnih i važnijih skupnih izložbi, bibliografiju i filmografiju umjetnika. Kazalo imena i prezimena priredila je viša kustosica Muzeja i galerija Konavala Jelena Beželj, a u suradnji s autorom i katalog djela. Većinu je fotografija izradio Goran Vranić, a svojim su prilozima sudjelovali i drugi u knjizi imenovani majstori.

Oblikovanje zahtjevne monografije potpisuje dizajnersko-fotografski tim Bachrach & Krištofić, a recenzenti su djela Joško Belamarić i, nažalost pokojni, Radoslav Tomić. Projekt su financirali Općina Konavle i Turistička zajednica Općine Konavle.

Monografiju na 918 stranica, bogato ilustriranu reprodukcijama slikarovih djela, komparativnim prilozima, fotografijama i nizom dokumenata od značaja za razumijevanje života i djela Vlaha Bukovca, formata 30 x 23,5 cm, uvezanu u platno s višebojnim zaštitnim ovitkom, otisnutu u Tiskari Zelina, moguće je kupiti u svim muzejskim jedinicama Muzeja i galerija Konavala (Kuća Bukovac u Cavtatu, Zavičajni muzej Konavala u Čilipima i Odjel arheologije u Pridvorju), a može se naručiti i preko e-adrese Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..