Kuća Bukovac rodna je kuća i muzej Vlaha Bukovca (Cavtat, 1855. – Prag, 1922.), jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara i začetnika hrvatskog modernog slikarstva. Tijekom svog kozmopolitskog života, provedenog u Americi i europskim gradovima, Bukovac se često vraćao kući, gdje je ostavio velik dio svojih djela.
Bukovčeva rodna kuća tipična je građanska kuća s kraja 18. i početka 19. stoljeća, kamena dvokatnica s manjim vrtom na južnoj pročelnoj strani i prostranim stražnjim vrtom na sjeveru.
Kuća, smještena u jednoj od uličica što od cavtatske rive vode prema Prijekom, ima i svoju povijest i svoju predpovijest – kontinuitet stambenog mjesta još od antike.
Kuću je kupio slikarev djed, talijanski mornar Giuseppe Fagioni, koji se u Cavtatu oženio i stalno nastanio u ranom 19. stoljeću; nadogradio ju je prvo Bukovčev otac, a zatim i sam Bukovac.
Kuća je sastavljena od dvije izvorno zasebne jedinice od kojih je zapadna bila jednokatna sve do početka 20. stoljeća kada ju je Vlaho Bukovac nadogradio i na cijelom prostoru kata uredio atelijer.
Već nakon Bukovčeve smrti (1922.) njegove kćeri uredile su atelijer kao izložbeni prostor koji su otvarale za posjetitelje. Sredinom šezdesetih godina kuću od nasljednika otkupljuje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, da bi je 1976. godine prepustila tadašnjoj Općini Dubrovnik koja upravljanje kućom povjerava Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku. Budući da je prizemlje koristila Limena glazba Cavtat u muzejske svrhe se koristio samo najgornji kat kuće s ulazom kroz stražnji vrt i preko postojećeg mosta do atelijera.
Tijekom pripremnih radova na obnovi Kuće Bukovac uočeni su ostaci zidnih oslika. Godine 1998. provedena su sondažna ispitivanja kojima je utvrđeno postojanje zidnog oslika u istočnom dijelu kuće. Godine 2003. započelo je čišćenje naknadnih preslika i restauracija izvornog oslika.
Istočnu jedinicu rodne kuće Vlaho Bukovac je oslikao kao šesnaestogodišnjak. Odlučio se na shematski oslik; u donjim zonama zidova je dekorativni friz s uokvirenim poljima ispunjenim prikazima različitih životinja, krajolika i vaza s cvijećem, dok su gornje zone u najvećoj mjeri jednobojne, s mjestimičnim linearno naznačenim poljima i dekorativnim vitičastim intervencijama na rubovima. Iznimku čini istočna prostorija u prizemlju, s medaljonima iznad friza i prvim poznatim slikarevim autoportretom. U „plavoj sobi“ na 1. katu friz čini prikaz balustrade s biljnim i životinjskim motivima, gornji dijelovi zidova ispunjeni su klasicističkim elementima stupova između kojih se nalaze alegorijske figure na postamentima dok stropom dominira središnji medaljon sa ženskim likom i cvjetnom girlandom.
Kuća Bukovac, u sklopu Muzeja i galerija Konavala, ponovo je otvorena za javnost 2004. godine.
Stalni postav današnjeg muzeja čine Bukovčeva djela koja prezentiraju sve faze slikarevog opusa. U „tinelu“ na 1. katu izloženi su portreti i slike intimističkog, obiteljskog karaktera, od Autoportreta iz 1877. godine do onog iz 1921., nastalog samo pet mjeseci prije smrti. Kroz njih se može pratiti umjetnikov razvoj i promjene stila. U atelijeru je evocoran izgled slikarskog prostora s kraja 19. i početka 20. stoljeća te su predstavljene sve važnije slikareve faze preko pariške, zagrebačke, cavtatske pa do posljednje praške. U ostalim prostorijama kuće postavljen je izbor iz zbirke namještaja i osobnih predmeta te dio arhive, uzimajući u obzir nesmetano razgledavanje zidnih oslika.
Muzej je otvoren brojnim istraživačima budući da čuva oko 200 slika, crteža, skica, slikarevu korespodenciju, hemeroteku, relevantnu bibliografiju, zbirku fotografija te rukopise autobiografije «Moj život» iz 1918. godine. Ovakva umjetnička i arhivska građa od neprocjenjive je vrijednosti pri ekspertizama te znanstvenim radovima na temu Bukovčevog života i djela.
